Rad sa podacima je, uz programiranje, osnova bilo kakve digitalizacije. Za skup potrebnih znanja, veština i stavova u vezi sa podacima rezervisana je posebna vrsta pismenosti – data literacy. To je, u suštini, sposobnost da iz hrpe podataka male vrednosti efikasno izdvojimo vredne i korisne informacije pridržavajući se pritom još uvek neartikulisanog kodeksa rada sa podacima.
Umeće rada sa podacima je posebno važno za zaposlene u kompanijama koje prolaze kroz digitalnu transformaciju. Sve više kompanija prepoznaje da je glavna prepreka za potpunu transformaciju to što zaposleni ne mogu da iskoriste ni mali deo onoga što im dostupni podaci i softver za njihov analizu omogućavaju. Izazov nije mali. Data literacy traži samostalno korišćenje one nepopularne matematike koja se tiče verovatnoće i kombinatorike, efikasno korišćenje softvera za obradu podataka i kompetentno tumačenje statistike. Malo je zaposlenih koji su ta znanja i veštine doneli iz škole.
Rad sa podacima nije važan samo za donošenje poslovnih odluka. Činjenica je da se od običnog čoveka sve više traži da upravlja podacima i da na osnovu podataka donosi odluke. Ne zato što civilizacija podiže svoje standarde već zato što digitalna ekonomija cveta na račun naših emotivnih i iracionalnih odluka. Može li tehnologija da nam pomogne da budemo uspešniji u korišćenju podataka za opšte dobro ili će samo podsticati potrošački mentalitet?
Jezik podataka je univerzalni jezik. Brojeve, tabele i njihov grafički prikaz svi možemo da razumemo. Uprkos tome, koren rastućih problema poput epidemije lažnih vesti ili čak globalnog zagrevanja leži baš u zanemarivanju ili nerazumevanju podataka koji su nam dostupni. Ljudi nisu posebno dobri u donošenju odluka na osnovu podataka. Da stvar bude gora, veštačka inteligencija, koja uglavnom uči iz naših beležaka, pokazuje iste slabosti.